Rujna karaševska jesen

Mjesec rujan pri svom kraju prvi najavljuje bogatu i mirisnu jesen. 

Marljivi ljudi skupljaju darove prirode iz vrtova i polja. Iz kuća mirise svježe pečeni ajvar. Spremaju se zimnice i bere se grožđe… sva je priroda upravo rujna poput rujna vina dok je obasjava zlaćano sunce.

Jesenji plodovi su na svakom koraku, iz voćnjaka te pozdravljaju rumene jabuke i ukusne kruške, u polju mušmule čekaju da još malo dozriju kako bi ih netko ubrao… djeca traže orahe koji počinju padati sa stabala.

Ljudi sa sela polako se spremaju i za berbu kukuruza. Iako se dosta toga promijenilo i danas se sve brzo odvija, u Karaševu se berba kukuruza i dalje obavlja ručno. Kukuruza je ipak i manje jer ga se sve manje sije – nema više toliko domaćih životinja koje bi ga zobale i mljevenog jele. Svaki berač hoda svojim redom kukuruzišta, trga kukuruz te kad napuni košaru, obično netko od muškaraca nosi punu košaru do kola da je isprazni te se kukuruz na kraju odnosi kući na dvorište. Osim posla, to je prilika za druženje rodbine koja dolazi u pomoć. Pomalo će se i taj običaj izgubiti zbog uporabe modernih strojeva i ostat će u sjećanju samo slika prikolice pune zlatnih plodova čovjekova rada.

Klikćem, jer jesen je! 

Berba kukuruza u Karaševu!

Jabuka na dan, bolest iz kuće van!” baka Kata

A onda se sve za trenutak zaokrene: kiša, magla, djeca moraju u školu… sve postaje tmurno i sivo. Čujemo kako ljudi to stalno govore, ali ništa nije vječno pa tako ni tmuran jesenski dan i već nakon njega – eto opet sunca… a mi se vraćamo natrag u naš jesenji kutak na selu gdje jesen piše zlatnim slovima, gdje dunja miriše na ormaru i vrijeme će se zaustaviti.

Stare i drhtave ruke naših baka brale su je jer su znale da je dunja pravi i zdravi osvježivač prostora. Ubrale bi najljepšu, najveću dunju i stavile je na ormar te očarale svakog mirisom kad uđe u sobu. A pored dunje znala je biti I koja jabučica rumenčica ili šarenčica. To je miris koji nas i danas vodi u zagrljaj djetinjstva.

Prisjećam se riječi svoje bake o tome kako nam jesen pored svih svojih ljepota i divotnih plodova daje i jednu pouku zdravlja: Jabuka na dan, bolest iz kuće van! Zato nekad, u vrijeme naših starih nije bilo toliko prehlada jer su se ljudi zdravo hranili, a svakome je dobro došla i čašica rakije.

Jesenji bal je krenuo, vjetar je zasvirao, a lišće je zaplesalo svoj posljednji ovogodišnji ples. Prihvatimo jesen sretni jer svako godišnje doba nosi drugačiju ljepotu, a ona jesenja donosi smiraj zlatno-rujne dragosti koja svakome ostavlja posebno sjećanje.

Autor:
Slobodanka Ljubica Bajka