Link gdje se nalazi članak o nama:
Zdravo, pozdrav vama i svim ljudima koji prate vaš program
Ja sam Marijan Tinkul. Dolazim iz mijesta Karaševo koji se nalazi u Rumunjskoj. Tamo živi Hrvatska manjina kojoj i ja pripadam. Osnovnu školu i gimnaziju završio sam u mom rodnome selu u Dvoježičnoj Rumunsko-Hrvatskoj Gimnaziji a posle mature upisao sam Informatiku na Sveučilištu Zapad u Temišvaru.
Sa 19. krenuo sam iz Karaševa i kad god sam mogao uvijek se rado vraćao. Preko par dana napunit cu 33 godine i nemogu vijerovati kako vrijeme brzo prolazi, jer već ima 6 i pol godina otkad ja i moja supruga živimo i radimo u Austriji, u Vieni.
Kad god imamo mogućnost putujemo u rodno mijesto Karaševo gdje nam je jako drago. Ove godine, nažalost, nije nam nešto to uspijelo zbog ove pandemije, ali što je tu je, proćiće polako I ovo
Često kada sam tamo bio smetale su mi te neke sitne stvari, kao naprimjer smijeće, koji je dosta prisutan svugdje, nažalost i u Karaševu. 2014. godine po prvi put spontano nas par ljudi okupili smo se i sakupljali smo smeće počevši od našega centra, poput obale rijeke Karaš pa sve do nogometnog igrališta. Ni smo mi tada razmišljali o bilo kakvoj grupi ili udruzi, jednostavno od želje i iz čistog mira da bi nešto za par sati uradili za naše selo, pa možda će još neko vidijeti i neče više bacat smiječe po ulicama. Istina, poslje toga mi nismo nešto nastavili taj naš potez, ali eto godine su prolazile, vrijeme radi svoje a ti isti problemi i dalje postoje, čak i neki drugi se pojavljivaju, tako da par godina kasnije, tačno u 2019.g, ista ta grupa ljudi Ivan Hategan, Zlatko Ursul, i svi ostali, znaju se koji su. Želim naravno iskoristiti ovu priliku da ih pozdravim i svima im se zahvalim za cijeli taj rad i vrijeme koje nude Volonterstvu i našoj zajednici, nadam se da se ne ljute na mene jer nisam jim sada svima izgovorio ime, ali čisto da ne bih nekoga slučajno zaboravio, Pozdrav za vas svi.
Što ste sve do sada napravili?
Dakle 2019g., došli smo do ideje, što nebi mi pokusali da se nekako organizujemo i zapravo radimo nešto slično ali redovito i češće, jer imalo bi tu dosta šta da se radi. E tako rodila se ideja, iz zelje da bi nekako uzeli stvar u svoje ruke i dobrovoljno pokušavali mijenjati te neke, recimo sitne, male stvari koje se zapravo pretvaraju u velike i realno prave razliku, znaći probati svima nama, ulijepšati mijesto a i naš život.
Realno smo svatili da promjena je u našim rukama i zapravo to je postala i naša deviza.
Pa tako krenuli smo prvu našu akciju na kojoj su sudijelovali dosta veliki broj dobrovoljaca, reakcije su bile jako pozitivne, premašile su svi naši očekivanja, hvala svima koji su došli tada i hvala svima koji dolaze na naše akcije, dakle krenuli smo tada prvu našu akciju, to je bila čišćenje oko naših vodenica (mlinova) pa sakupljivanjem smijeca oko njih. Tu moram istaknuti da ovo je jedna od onih stvari koji su se zapravo pretvorile u velike, jer stigli smo do toga da se dogovorimo s načelnikom naše općine iz Karaševa koji je jako dobro primio ovu ideju a sada su se našli sredstva kako bi se obnovile 2 vodenice pa opet postale funkcionalne jer su u potpunoj degradaciji bile već trideset i nešto godina. Ako to uspije, to će biti, iz našega pogleda jako velika stvar za cijelu našu zajednicu, i svi ljudi će imati zapravo koristi od toga.
Pa onda nastavilo se sa košenjem trave našeg nogometnog igrališta, gdje nam je pomogla i općina iz Karaševa a jednom čak i organizacija Zajedništva Hrvata u Rumunjskoj.
Usprkos ove pandemije jer nismo mogli baš mnogo nešto se okupljati, pa tako razmišljajuči šta da radimo, došli smo do jednog finog projekta kojemu smo dali naziv “Mala beba a velika radost” gdje smo se odlučili da ove godine, poševši od travnja mjeseca, svakoj obitelji iz Karaševa koja dobije bebu, poklonimo nešto za njih. Za ovaj projekat sva financijska podrška su iz sopstvenih donacija nas i onih koji cijene našu poticaj.
Kada su se mijere pandemije malo ukinule, krenuli smo se baviti s održavanjem malog parka koji se nalazi pored škole.
Što sve želite izgraditi?
Par akcija naravno se ponavljaju mjesečno jer uvijek imamo nešto da radimo, a s druge strane isto tako gledamo i razmišljamo šta bi moglo da slijedi.
Moramo polako isto razumijeti da svatko od nas ima svoje živote pa svoje obitelji i trebamo i to uzeti u obzir jer vrijeme je taj faktor što danas svima nedostaje, i uvijek je premalo ali što je tu je, mladi smo i imamo entuzijasma i energije pa probamo se organizovati i koristiti sredstva tehnologije i socijalnih mreza kako bi promovirali naše akcije.
Uz našu grupu mi želimo promovirati volontiranje, te da ubjedimo šta više ljude da nam se pridruže i da svako od nas razumije da moramo postati aktivniji jer to će poboljšati stanje naše zajednice u svim oblastima. Podnjeli smo zahtijev kako bi postali i službeni, tako da cijeli proces je u toku.
Vidite živimo u takvim vremenima gdje novac oduzeo je svaki dio našega života, i društvu prodaje laznu sliku sreće. Ljudi sve više i više gube nadu da će biti bolje pa onda svatko se snalazi kako može. Većina nas smo rasuti po cijelom svijetu zbog razvnovrsnih razloga ali jedan je jako bitan i taj je potraga za bolje, trbuha za kruhom ili kako se to kaže.
Živimo u vrijemenu u kojem, država i nacionalna politika po gotovo kod nas u Rumunjskoj, a i ne samo, doveli su društvo do te razine gdje su ni godinama pokušavali ubijediti da bahatost, laž, i glupost su na rangu vrlina a one druge bitnije vrijednosti dostojanstvo, ozbiljnost i ostale samo ih ponižavaju gaze i uništavaju. Dakle poremetili su sistem vrijednosti, sada je sve obrnuto pa naravno da ljudi moraju raditi svašta kako bi preživjeli.
Kako se danas živi u Karaševu i čemu su ljudi potrebiti.
Na našu sreću Karasevo nije preko mijere od toga pogodjeno jer većina naših ljudi su vrijedni i dosta dobro vladamo sa time ali jedna stvar očito je pogodila i nas a to je odlazak sa našeg lijepog mjesta. To što je u redu iz mog pogleda do jedne tačke. Iz mog pogleda moramo uvijek imati u vidu da ne zaboravimo odakle smo krenuli i da uvijek probamo nešto dobro uraditi za našu zajednicu. Ako svi mi, i oni koji su ostali u Karaševu a i oni koji su vani, koji ne žive više tamo, dakle svi mi, se ne pobrinemo za naše mijesto i ne pokušamo ga napraviti boljem, oni koji su tamo če i dalje odlaziti u sve većem broju a oni koji su odlazili neče se nikada vratiti jer ne će imati na šta i zbog čega, a to znamo svi kuda vodi.
Moja poruka svim ljudima naše zajednice, nije bitno mlađi ili stariji, je da postanu sve više aktivniji i da ne tolerišu više nepravdu i sve što je pogrešno. Ako svako od nas se održava svojih, pod navodnicima, 5 metera oko sebe to okruženje će automatski izgledati bolje, a boljitak stvara, kao što znamo, perspektive za napredak. Mislim da je tako vrijeme došlo da svaki pojedinac je bitan.
Ukoliko hoće i žele mogu i nama se pridružiti mi ih rado čekamo na našim akcijama kako bi dobrovoljno nešto uradili za svi nas.
Znamo svi da sreću čine male stvari.
Promijena je u našim rukama.
Puno vam hvala što ste nam omogućili da budemo prisutni u vašoj emisiji.
Lijep pozdrav!
